Predstava u kazalištu „Žar ptica“ nam je na drugačiji, moderniji način, prikazala djelo koje smo čitali za lektiru. Družba Pere Kvržice pokazuje kako se u zajedništvu i slozi može stvoriti jedan bolji svijet. Sigurna sam da i među našim klincima čuči jedan Pero koji samo čeka svoju priliku... Solidarnost, sloga, nesebičnost i zajednički napori mogu sve poteškoće prevladati i izgraditi nešto bolje. A dobili smo i krpice, ostatke kostima, koje će malim kreativcima, a i ostalim učenicima, poslužit će za izradu šarenih kravata i nekih novih iznenađenja koja će se moći vidjeti na školskim hodnicima.

Sunčan i topao jesenski dan bio je idealan za šetnju. Gornji grad smo prošli laganom šetnjom s Kaptola preko Kamenitih vrata na Gradec. Na Markovu trgu smo posjetili crkvu, pogledali zgradu Vlade i Sabora, čekali pucanj topa s kule Lotrščak, prošetali oko Klovićevih dvora, Strossmayerovim šetalištem i spustili se uspinjačom na sladoled. Vožnja, koju smo tako željno iščekivali, prekratko je trajala. Bili smo turisti u vlastitom glavnom gradu. Na Trgu bana Josipa Jelačića razgledali smo zimnicu hrvatskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, bacili novčić u Manduševac i pogledavši maketu grada krenuli do katedrale.

Posjet „Tehničkom muzeju Nikola Tesla“ bio nam je posljednji zadatak. Oduševili smo se rudnikom, raznim prometalima koje smo vidjeli, vatrogasnom opremom… Na kraju, odlazak u Planetarij učinio nam je ovaj dan nezaboravnim. Polako, uz neopisivu gužvu na zagrebačkim prometnicama, vratili smo se kući.