BOŽIĆNI DAN U KOMINU

Pred nama je najljepše doba godine. Vrijeme radosnog iščekivanja Kristova rođendana. Vrijeme kojem se vesele i stari i mladi.

U ovom adventskom vremenu  pokušali smo oživjeti stare običaje našeg kraja. S tom namjerom uputili smo se u našu staru ljepoticu, PŠ Komin.

Životi naših starih uvelike su se razlikovali od naših. Duge, zimske večeri služile su za druženja i razne aktivnosti. Novca je bilo dovoljno jedva za osnovne potrebe. Trgovine su bile daleko, nedostižne malenom seoskom čovjeku. Sve što je bilo potrebno za život ljudi su izrađivali kod kuće, pa tako i božićne ukrase. Radile su ih spretne i vrijedne ženske  ruke, pune žuljeva, radosna srca i s pjesmom na usnama. Izrađivali su se razni ukrasi od slame, lusteri, kako su ih zvali; anđeli od perušine;  omatalo se orahe ili lješnjake u  papir; izrađivali su se cvjetovi i lanci od krep papira; lanci od kokica; a kod onih imućnijih bilo je i licitarskih srca.Tradiciju izrade ukrasa i naši su učenici oživjeli u zajedničkoj radionici u kojoj su sudjelovali nekadašnji i sadašnji učenici PŠ Komin, te učenici vjeronaučnih skupina matične škole. Nismo mogli izraditi sve vrste ukrasa, ali smo savladali izradu cvjetova i lanaca od krep papira i omatanje oraha. Licitarska srca napravili smo malo modernijom tehnikom, od slanog tijesta. Dok su marljive dječje ručice izrađivale ukrase, jedna hrabrija grupica djece uputila se u kuhinju i uz pomoć kuharice ispekla božićne kekse. Ubrzo je cijela škola mirisala na Božić. Radosna srca svi smo skupa pjevušili božićne pjesme. Nakon okrepe i kratkog odmora, uživjeli smo se u tradicionalni Badnjak. Naša dječica, odjevena u narodne nošnje okitila su božićno drvce. Tada je „tatica“ unio slamu u velikom košu. Dočekala ga je gazdarica i ponudila pićem i kolačima, dok je on posipao slamu oko stola i izrekao božićne želje. Uslijedilo je „kečkanje“ (povlačenje za kosu svakog djeteta, da ih ne bi boljela glava). Zatim smo tradicionalno okitili stol. Stavili smo 4 lijeskove šibe, posipali žito i novčiće, u sredinu stavili vijenac od trsa, na to stavili stolnjak, na stolnjak kruh, svijeću, pšenicu, svetu vodu, križ i jabuke božićnice. Za to vrijeme djeca su sjedila po slami i veselo hihotala. Nakon toga svi smo se uputili na polnoćku (mi smo htjeli uprizoriti odlazak na polnoćku, ali nismo slavili misu, nego smo si zapjevali u crkvi Sv.tri kralja). Na polnoćku se odlazilo nakon čestitanja najbližim susjedima. Išlo se u procesiji sa lampašima. Mi smo si za tu prigodu ukrasili staklenke u koje smo umetnuli lučice. U crkvi nas je dočekao vlč. Maks. Nakon pjesme Radujte se narodi, čestitali smo si Božić i krenuli nazad prema školi.

Djeca su uživala igrajući se na slami. Mnogi od njih prvi puta su vidjeli ove običaje i vrlo su ih se dojmili.

Želja nam je da se božićni običaji ne zatrgnu, da ih prenosimo dalje, s generacije na generaciju. Nadamo da će u tome pomoći i ovaj dan, kao i sve snimke koje su nastale tog dana.

Sretan Božić svakome!

Vjeroučiteljica Zdenka Sever

RADIONICE

">http://

BOŽIĆNI OBIČAJI

POSJET PODRUČNOJ ŠKOLI KOMIN

U srijedu 12.  prosinca 2018. posjetili smo PŠ Komin.  U posjet su išli učenici nižih i viših razreda vjeronaučne grupe i učenici viših razreda koji su pohađali školu u Kominu te vjeroučiteljica Marina Turčić i ravnateljica Gordana Čosić. Cilj posjete bio je prikazivanje tradicionalnih običaja, upoznavanje i druženje s učenicima i učiteljima područne škole. Polazak iz Svetog Ivana Zeline bio je u 12:55, a odlazak u 17:30. Kad smo došli, učenici i učiteljice su nas veselo dočekali i  podijelili nas u 3 grupe. Prva  je grupa izrađivala božićne ukrase od krep papira, druga je grupa pekla i radila kolače, a treća je grupa bojala i ukrašavala božićne ukrase od gipsa. Nakon radionica dobili smo ručak (pizzu ,domaće kolače i cedevitu). Nakon ručka bila je organizirana mala predstava o tradicionalnim običajima ovog kraja. Glumili su kako se nekad u kuću donosilo sjeno, kako su kitili bor od izrađenih ukrasa i molili se i pjevali. Onda smo svi polako išli prema crkvi Sveta tri kralja s upaljenim lampionima, a u crkvi nas je dočekao župnik s kojim smo porazgovarali, pomolili se i otpjevali kršćanske božićne pjesme. Oko 17 sati smo se spustili do škole da se još malo zajedno podružimo, a onda smo se spremili i vratili u Zelinu.

Karla Vrščak, 6.a