Ovogodišnju međunarodnu poruku napisao je Brett Bailey, južnoafrički dramski pisac, dizajner, redatelj, autor instalacija i umjetnički direktor produkcijske kuće THIRD WORLD BUNFIGHT, a hrvatsku poruku napisao je Zvonimir Zoričić, glumac, nacionalni prvak Drame u HNK u Zagrebu.

          Usprkos katastrofičnim predviđanjima njegove propasti, kazalište kao najstarija i najprolaznija umjetnost obnavlja se svakom novom predstavom. Ono je i danas jedinstveni fenomen jer uspostavlja direktni kontakt s publikom bez ikakvog posrednika u istoj dvorani, udišući isti zrak. Gledajući njegove likove na sceni, gledatelj se susreće sa svojim snovima, bolima, patnjama, smiješnom i žalosnom stranom svoje egzistencije. Zbog toga kazalište živi i danas kao jedinstveni i nezamjenjivi fenomen. Sve vas pozivam da i ove godine slavite svjetski dan kazališta. Uživajte u predstavama!

Hrvatska poruka:

„Velika mi je čast što mi je dana prilika, povodom Svjetskog dana kazališta, obratiti se ovim pismom svekolikoj hrvatskoj kazališnoj javnosti.

Danas, nakon 40 i nešto godina glumačkog trajanja, podvlačeći crtu pri punoj svijesti izjavljujem: Ja sam glumac. Biti glumac znači biti članom velike obitelji koja se zove KAZALIŠTE. Glumac je srž kazališta.

Prije 40 godina, kada sam na pozornici HNK u Zagrebu, igrao ulogu Hamleta, u svojoj mladenačkoj naivnosti bez rezerve sam povjerovao Hamletovim uputama glumcima: “ Svrha glume je bila i jest, da bude ogledalo prirode, da pokaže vrlini njeno pravo obilježje, a ruglu njegov pravi lik i obris”. Ta moja vjera u smisao kazališta, osmislila je moje glumačko postojanje. I zato: hvala kazalištu!

A svima vama, dragi mladi kazalištarci, poručujem: budite naivni i pišite, igrajte, režirajte svoje “Mišolovke” i vjerujte da će u vašem ogledalu, publika, bez koje to ogledalo ne postoji, prepoznati koji su to ljudi, kako bi rekao Držićev Negromant , “nahvao” a koji “nazbilj”.

Jer “ljudi nazbilj, ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni, njih oči uprav gledaju, a srce im se ne maškarava; srce nose prid očima, da svak vidi njih dobre misli. I dan današnji ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi su nahvao feca od ljudskoga naroda. “

I na kraju želim spomenuti neke kazališne umjetnike kojih više nema, a koji su svojim umjetničkim djelovanjem ostavili duboki trag, ne samo na mene kao glumca, nego i na svekoliko hrvatsko kazalište. Hvala profesorima: Tomislavu Durbešiću, Zlatku Crnkoviću i Izetu Hajdarhodžiću; redateljima Petru Šarčeviću, Kosti Spajiću i Marinu Cariću. Hvala kolegama glumcima Vanji Drachu, Zdravki Krstulović, Eni Begović, Božidaru Oreškoviću i svim drugim umjetnicima koji su nas zadužili posvećenošću kazalištu.

A Vama živima Čestitam Svjetski dan Kazališta!“

 Članak napisala mlada novinarka Nika Šeb, 5.b