Možete li se prisjetiti razdoblja kada su se u školi ložile kaljeve peći?

Višnja Hegediš: U ovoj školi radim već trideset godina i sjećam se da su se u tome razdoblju u razredima i hodnicima ložile peći. Tada je sve bilo pomalo drukčije nego u današnje vrijeme, a pokraj peći bila su uredno posložena lijepo iscjepana drva.

Kako je izgledalo loženje peći?

Višnja Hegediš: Peći su ložile rano ujutro gospođe čistačice. One su dolazile prije svih u školu. U to su vrijeme, oko šest sati ujutro,  učenici još spavali u svojim domovima, a one su vrijedno pripremale drva u kutije i naložile vatru u pećima. Kada su učenici pristigli u školu, peć je bila zagrijana. Ponekad su i učiteljice ubacile pokoje drvo u peć.

Znate li gdje su stajala drva kojima se peć ložila i tko ih je pripremao za loženje?

Višnja Hegediš: Drva su stajala u podrumu naše škole, a sjećam se da su i vaši vršnjaci pomagali u pripremanju drva za loženje. Poneki sat tjelesne i zdravstvene kulture koristio se da bi učenici posložili drva i time dali svoj doprinos. U jesen su se prikupila i ispilila drva, a učitelji su ih zajedno s učenicima slagali. Formirali smo dugi lanac i dodavanjem od jedne do druge osobe drva su putovala do podruma u kojem su ga gospoda domari i gospođe čistačice posložili na hrpe.

Tko je bio zadužen za čišćenje peći?

Višnja Hegediš: Peći su svakodnevno čistile gospođe čistačice i gospoda dimnjačari koji su redovito pročišćavali dimnjake.

Možete li usporediti centralno grijanje i grijanje pećima? U čemu je, po vama, razlika?

Višnja Hegediš: U današnje vrijeme u kojem se grijemo centralnim grijanjem mnogo je toplije u učionicama. U razdoblju grijanja kaljevim pećima bilo je hladnije nakon vikenda jer se nisu ložile. Ponedjeljkom je bilo posebno hladno jer je bilo potrebno vrijeme da se kaljeve peći dobro zagriju i počnu isijavati toplinu. Razlika je, po meni, u ugođaju kojeg više nema. Bilo je jako lijepo raditi uz kaljeve peći i slušati pucketanje drva.

Jesu li se učenici okupljali oko peći? Sjećate li se neke dogodovštine vezane uz kaljeve peći?

Višnja Hegediš: Učenici i učitelji su se rado okupljali oko peći i grijali se, družili, pričali priče, zabavljali se i to mnogo više nego što se danas okupljaju oko radijatora. Te su peći bile mali centri topline koji su jednostavno privlačili svojom toplinom kao što su nekada ognjišta bila centar okupljanja u našim domovima. Mama bi kuhala ručak, a oko nje bi se okupljala djeca. Tako su se učiteljice i učenici okupljali, pričali, veselili se. Od dogodovština se sjećam poneke zapaljene jakne koja je bila napravljena od poliestera. Učenici se nisu baš uvijek uspijevali udaljiti  na vrijeme od tog privlačnog izvora topline. Bilo nam je jako lijepo i ugodno.

Lukas Šušnjak

5. d